Vitamini i minerali su mikrohranjive materije neophodne za pravilan rad organizma,a potrebne su u malim kolicinama.Oni ucestvuju u svih biohemijskim procesima u organizmu i moraju se unositi hranom,uz poneki izuzetak kad ih organizam sam sintetise.
Pojam djelovanja vitamina pominje se jos 1897.godine,a termin "vitamin" uvodi Kazimir Funk 1911.godine.Oni su prirodna organska jedinjenja neophodna za odrzavanje zdravlja i normalno funkiconisanje organizma.Sintetisu se u biljnom i zivotinjskom tkivu i unose se hranom,a covjek moze samo djelimicno da transformise neke provitamine u vitamine.
Razlicite su hemijske prirode,dok su neki secerne prirode kao vitamin C npr.,vitamin D je sreroidne prirode.Pored mnogih razlika, mozda je najznacajnija njihova rastvorljivost u vodi i po tome se vitamini i dijele na liposolubilne i hidrosolubilne vitamine, odnosno vitamine rastvorljive u mastima i vitamine rastvorljive u vodi.Vitamini A,D,E i K su rastvorljivi u mastima i deponuju se u masnom tkivu i naknadno se otpustaju,pa se moze ispoljiti njihovo toksicno djelovanje jer se teze i izlucuju,za razliku od vitamina rastvorljivih u vodi ciji se visak izlucuje urinom.Manjak vitamina u organizmu iz bilo kog razloga je hipovitaminoza,a visak hipervitaminoza. U slucaju hipovitaminoza koriste se lijekovi sa znatno vecim sadrzajem vitamina od klasicnih vitaminskih dodataka.Klasicni dodaci ne sadrze vise od 1.5 puta od dnevne preporucene doze.Oko 13 vitamina se smatraju neophodnim za zdravlje koji se smatraju klasicnim,mada ih je znatno vise koji nisu poznati kao takvi.
Minerali cine oko 6% covjecijeg tijela i neophodni su za normalno funkcionisanje ljudskog organizma kao i za izgradnju.Postoji podjela na makro- i mikroelemente(oligoelemente).Oko 20-tak minerala se smatraju neophodnim.U makroelemente spadaju : N(azot),S(sumpor),P(fosfor),K(kalijum),Ca(kalcijum),Mg(magnezijum) i Fe(zeljezo).
U mikroelemente spadaju: Mn(mangan),Zn(cink),Cu(bakar),Mo(molibden) i Cl(hlor).A u tragovima su potrebni: Na(natrijum),Se(selen),Co(kobalt) i Si(silicijum).Neophodni su jos I(jod),Cr(hrom).
Manjak kao i visak minerala uzrokuju poremecaj u sastavu elektrolita u organizmu sto opet moze biti i uzrok i posljedica nekih oboljenja.Nadoknada se vrsi davanjem rastvora odredjenih soli putem infuzije ili per os davanjem.
Strucnjaci su odredili PDD ili preporucene dnevne doze.To su odgovarajuce kolicine vitamina i minerala koje unosimo u organizam unutar odredjenih granica i tu su uzete u obzir razlicite prehrambene potrebe zena,djece i muskaraca,ali i trudnica i oboljelih.Za one hranjive materije koje jos nemaju svoju PDD odredjen je bezbjedan i odgovarajuci dnevni unos ili procjenjena minimalna dnevna doza (PMDP).
Pojam djelovanja vitamina pominje se jos 1897.godine,a termin "vitamin" uvodi Kazimir Funk 1911.godine.Oni su prirodna organska jedinjenja neophodna za odrzavanje zdravlja i normalno funkiconisanje organizma.Sintetisu se u biljnom i zivotinjskom tkivu i unose se hranom,a covjek moze samo djelimicno da transformise neke provitamine u vitamine.
Razlicite su hemijske prirode,dok su neki secerne prirode kao vitamin C npr.,vitamin D je sreroidne prirode.Pored mnogih razlika, mozda je najznacajnija njihova rastvorljivost u vodi i po tome se vitamini i dijele na liposolubilne i hidrosolubilne vitamine, odnosno vitamine rastvorljive u mastima i vitamine rastvorljive u vodi.Vitamini A,D,E i K su rastvorljivi u mastima i deponuju se u masnom tkivu i naknadno se otpustaju,pa se moze ispoljiti njihovo toksicno djelovanje jer se teze i izlucuju,za razliku od vitamina rastvorljivih u vodi ciji se visak izlucuje urinom.Manjak vitamina u organizmu iz bilo kog razloga je hipovitaminoza,a visak hipervitaminoza. U slucaju hipovitaminoza koriste se lijekovi sa znatno vecim sadrzajem vitamina od klasicnih vitaminskih dodataka.Klasicni dodaci ne sadrze vise od 1.5 puta od dnevne preporucene doze.Oko 13 vitamina se smatraju neophodnim za zdravlje koji se smatraju klasicnim,mada ih je znatno vise koji nisu poznati kao takvi.
Minerali cine oko 6% covjecijeg tijela i neophodni su za normalno funkcionisanje ljudskog organizma kao i za izgradnju.Postoji podjela na makro- i mikroelemente(oligoelemente).Oko 20-tak minerala se smatraju neophodnim.U makroelemente spadaju : N(azot),S(sumpor),P(fosfor),K(kalijum),Ca(kalcijum),Mg(magnezijum) i Fe(zeljezo).
U mikroelemente spadaju: Mn(mangan),Zn(cink),Cu(bakar),Mo(molibden) i Cl(hlor).A u tragovima su potrebni: Na(natrijum),Se(selen),Co(kobalt) i Si(silicijum).Neophodni su jos I(jod),Cr(hrom).
Manjak kao i visak minerala uzrokuju poremecaj u sastavu elektrolita u organizmu sto opet moze biti i uzrok i posljedica nekih oboljenja.Nadoknada se vrsi davanjem rastvora odredjenih soli putem infuzije ili per os davanjem.
Strucnjaci su odredili PDD ili preporucene dnevne doze.To su odgovarajuce kolicine vitamina i minerala koje unosimo u organizam unutar odredjenih granica i tu su uzete u obzir razlicite prehrambene potrebe zena,djece i muskaraca,ali i trudnica i oboljelih.Za one hranjive materije koje jos nemaju svoju PDD odredjen je bezbjedan i odgovarajuci dnevni unos ili procjenjena minimalna dnevna doza (PMDP).
Нема коментара:
Постави коментар